Ég skil svo sem strįka sem keyra hratt śti į götu, ég er bśinn aš gera žaš og fį aš kenna į žvķ lķka, žaš er samt alltaf skįrra (skįrra=ekki gott, heldur ekki eins slęmt) aš stunda hrašaksturinn žar sem mašur veršur ekki neinum öšrum aš tjóni...
En ég er samt sammįla žeim sem skrifaši svolķtiš hér fyrir ofan (man ekki nafniš
) aš ef aš mašur er aš keyra hratt, sem sagt brjóta lög, žį tekur mašur ekki fram śr löggu, žaš žżšir aš žessi ökumašur stķgur ekki ķ vitiš og žį hefur hann ekkert meš bķlpróf aš gera...
en sķšasti vitleysingurinn er greinilega ekki fęddur